ZAGREB U SVIJETU VELEGRADA iz 1934. godine najpoznatiji Miletićev film iz njegova predratnog razdoblja, po mišljenju mnogih, Miletićevo je najkvalitetnije ondašnje ostvarenje.

Ironična reportaža o Zagrebu kao velegradu osvrće se na tadašnje zagrebačke komunalne probleme, koji neodoljivo podsjećaju na današnje. Zagreb, na primjer, ni danas nema podzemnu željeznicu, pa bi naš poznati (od nedavno zatvoren)  javni sanitarni čvor na Jelačićevom trgu nekog stranca vrlo lako mogao dovesti u nedoumicu. U Zagrebu se i danas ulice po stoti put iznova prekopavaju, jer se prilikom prethodnih kopanja zaboravila umetnuti neka cijev. Zagrebački zrak, vjerojatno je jedan on najnečistijih u Europi, jer se jeftinije trovati, negoli ugraditi pročistače ili sagraditi više dimnjake ili pak industriju preseliti izvan grada. Bijeli Zagreb još je uvijek prljav kao i nekad – košare za smeće postavljene su isključivo na tramvajskim stanicama, i tako dalje. Sve što je loše, karikirajući Miletić pretvara u dobro: veliki tvornički dimnjaci umjesto da ispuhuju, usisavaju dim; pokreti radnika koji obavljaju komunalne radove znatno su ubrzani, uz natpis koji hvali njihovu marljivost…. U ovom antolologijskom djelu Miletić se virtuozno poigrava s ubrzanim i usporenim pokretom, stvarajući  na taj način smiješne, nestvarne i originalne ideje.

5 – minutni film nagrađen prvom nagradom na Sveslavenskom filmskom natječaju u Zagrebu izvorno je snimljen na 16 i 9,5mm filmskoj vrpci. Prilikom predaje svoje filmske zbirke Hrvatskoj kinoteci, Oktavijan Miletić predao je samo 9,5mm kopiju, koja je postupkom povećavanja presnimljena na 35mm filmsku vrpcu.

U produkciji Pan filma snimljena je nova tonska verzija filma na 35mm vrpci. Tonska je verzija prikazivana u domaćim kinematografima (Croatia kino), a izvorna verzija na 9,5mm filmskoj vrpci u Beču i Berlinu.

U jednom od interview-a  Miletić je rekao o svom filmu:

„Već sam naslov dosta kaže. Mnogi su htjeli da Zagreb bude velegrad, a on je bio malograđanski. Tome sam se malo narugao. Film je napravljen za 3-4 dana snimanja i nekoliko dana montaže. Vrlo se dopao Pan filmu i za njih sam ga kasnije filmski snimio na 35mm. Moram reći da to baš nije uspjelo, da je prva verzija bila bolja. Teško je namjestiti sve kako je bilo prije jer nemate više onaj isti elan“.

Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatski državni arhiv organiziraju KONFERENCIJU O HRVATSKOJ FILMSKOJ BAŠTINI.

Kontakt

KONFERENCIJA O HRVATSKOJ FILMSKOJ BAŠTINI
Hrvatski državni arhiv, Marulićev trg 21, 10000 Zagreb
Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 21, 10000 Zagreb

dr.sc. Ozana Ramljak
GSM: 099 7075 333
e-mail: ozana@croatianfilmheritage.eu
conference@croatianfilmheritage.eu

Programski odbor:
Danilo Šerbedžija
Dinko Čutura
Zrinko Ogresta
Carmen Lhotka
Ozana Ramljak

© croatianfilmheritage.eu