( 1. listopada 1902. – 17. kolovoza 1987.) pionir hrvatskog filma u punom smislu te riječi, rođen je u uglednoj zagrebačkoj obitelji utemeljitelja hrvatskog glumišta i intendanta Hrvatskog narodnog kazališta, Stjepana Miletića.

Od malena je zainteresiran za tadašnju tehničku novotariju – film : u 12. godini ima svoj vlastiti projektor,  u svojoj 15. godini prisustvuje snimanju prvog hrvatskog igranog filma BRCKO U ZAGREBU.

Već 1926. godine kupio je Pathéovu filmsku kameru ( 9,5 mm ) i počeo amaterski snimati svoje prve filmove u kojima se ogledala Oktijeva ( kako su ga zvali prijatelji i suradnici )  sklonost parodiji i eksperimentu.

Svojim kratkim komedijama AH, BJEŠE SAMO SAN (1932) i ZAGREB U SVJETLU VELEGRADA (1934), trilerom POSLOVI KONZULA DORGENA (1933), parodijom njemačkog ekspresionizma FAUST (1934), koji osvaja drugu nagradu na Sveslavenskom natječaju u Zagrebu i nagradu na Međunarodnom festivalu u Barceloni 1935.;  kriminalističkim filmom NOCTURNO (1935) i drugim filmovima, Miletić je stekao slavu i u inozemstvu, gdje dobiva mnoge zapažene nagrade. POSLOVI KONZULA DORGENA nagrađen je drugom nagradom na Međunarodnom filmskom natječaju u Parizu 1935. godine ( žirijem je predsjedao Louis Lumière ); NOCTURNO je nagrađen srebrnom medaljom na IV. filmskom festivalu u Veneciji 1936. godine.

Zapošljava se u zagrebačkom poduzeću ZORA FILM obavljajući prve profesionalne poslove na prijeratnim nijemim filmskim žurnalima, a vrlo brzo započinje i trajniju suradnju s njemačkim producentskim tvrtkama UFA (BILDHAUERKUNST IN KROATIEN – HRVATSKI KIPARI, 1940; KROATISCHES BAUERNLEBEN – ŽIVOT HRVATSKOG SELJAKA, 1942.) i TOBIS (AGRAM, DIE HAUPTSTADT KROATIENS – ZAGREB, GLAVNI GRAD HRVATSKE, 1943.). Uspostavom NDH, uz redovitu suradnju na žurnalima „Hrvatska u riječi i slici“ i „Hrvatski slikopisni tjednik“, režira tzv. Kulturfilm:  BAROK U HRVATSKOJ , prikazan na filmskom festivalu u Veneciji 1942. godine.

  1. godine snima i režira prvi hrvatski zvučni dugometražni igrani film LISINSKI. Iste godine započinje rad na kratkom filmu RADIUM IZVOR ZRÁKA, koji nije dovršen.

Nakon Drugog svjetskog rata, Oktavijan Miletić prvenstveno radi kao filmski snimatelj (ŽIVJEĆE OVAJ NAROD, Nikola Popović 1947.; BAKONJA FRA BRNE Fedor Hanžeković, 1950.; KONCERT Branko Belan, 1954.; JUBILEJ GOSPODINA IKLA Vatroslav Mimica 1955; SVOGA TELA GOSPODAR Fedor Hanžeković 1957.; CAREVO NOVO RUHO Ante Babaja 1961. i dr.),  uz tek povremene režijske izlete (JURAJ DALMATINAC 1977. i TALIJIN TRAG 1978.).

Kao predavač na odjelu kamere Akademije za kazalište, film i televiziju

( danas : Akademija dramske umjetnosti ) u Zagrebu, prenosi znanje novim generacijama filmskih i TV snimatelja, a istovremeno radi i kao autor i voditelj emisija o filmskoj kulturi na TV Zagreb.

Za svoj rad dobio je 1967. godine tadašnje najviše republičko priznanje :  nagradu Vladimir Nazor za životno djelo u području filmske djelatnosti.

U sjećanje na ovog velikana hrvatskog filma i po mišljenju mnogih, utemeljitelja hrvatske kinematografije, Hrvatsko društvo filmskih kritičara ustanovilo je 1991. godine  nagradu „OKTAVIJAN“ za doprinos filmskoj umjetnosti, koja se dodjeljuje u više kategorija.

Autorica teksta:

CARMEN  LHOTKA

pročelnica Hrvatske kinoteke

Društvo hrvatskih filmskih redatelja i Hrvatski državni arhiv organiziraju KONFERENCIJU O HRVATSKOJ FILMSKOJ BAŠTINI.

Kontakt

KONFERENCIJA O HRVATSKOJ FILMSKOJ BAŠTINI
Hrvatski državni arhiv, Marulićev trg 21, 10000 Zagreb
Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 21, 10000 Zagreb

dr.sc. Ozana Ramljak
GSM: 099 7075 333
e-mail: ozana@croatianfilmheritage.eu
conference@croatianfilmheritage.eu

Programski odbor:
Danilo Šerbedžija
Dinko Čutura
Zrinko Ogresta
Carmen Lhotka
Ozana Ramljak

© croatianfilmheritage.eu